Na ivici katastrofe

NA IVICI KATASTROFE Da, susreli smo se s izvanjskim kozmičkim utjecajem na naš planet i na druge planete našeg Sunčevog sustava. Kao posljedica toga dolazi dodatna energija, koja stiže na naš planet, do jezgre. Tu se ona oslobađa, preobražava, i kao posljedica entropije oslobađa se ogromna količina topline, što zagrijava magmu, vrlo intenzivno otapa vanjsku jezgru, magme ima sve više, postaje više pokretna, tekuća. To bih usporedio s ključanjem čajnika, ajmo tako reći. Kad on proključa, voda počne vriti, pojavljuju se mjehurići i mi, kao rezultat, vidimo... danas već dosta dubokofokusnih potresa, odnosno u toj mekoj tekućoj sredini unutar našeg planeta, potresa uopće ne bi trebalo biti. Ali ima ih. Tih potresa biva sve više i više, što svjedoči o procesu ključanja, recimo tako blago. I sada, što možemo suprotstaviti tom izvanjskom kozmičkom utjecaju? Zapravo je to energija. To je zračenje koje dolazi do nas te se pretvara u višak energije, višak topline. Pa, mi nemamo mogućnosti, trebao bi postojati otpor, barem jednak po snazi, a još bolje snažniji od utjecaja koji ide prema nama, da se barem nekako zaštitimo. Mi jednostavno fizički nemamo mogućnost negdje pronaći, dobiti tu energiju. Na našem planetu nema takve energije. Općenito, u cijeloj našoj sferi nemoguće je dobiti količinu energije za suprotstavljanje izvanjskom utjecaju. Zato prirodno dolazi razumijevanje da bismo trebali koristiti princip aikida, odnosno tu ogromnu silu iskoristiti protiv nje same. Nadam se da je jasno.