Ne propustiti svoje prilike

NE PROPUSTITI SVOJE PRILIKE Pokušajmo shvatiti zašto ljudi koji su na duhovnom putu, neovisno o vjeri, o religiji, doslovno u trenutku gube svoje iskustvo, čim malo budu odvučeni nekom životnom situacijom, nevažno - auto se pokvario, susjed je došao i nešto rekao, odvuklo te, pogledao si film. I nakon nekog vremena osjećaš da svo tvoje duhovno iskustvo koje te ispunjavalo, ta Ljubav Božja koja je u tebi naprosto bujala, sve je nestalo. Unutra je praznina, neshvaćanje. Svijest govori da nemaš nikakva iskustva, da je sve bilo greška, da si jednostavno bio u zabludi. I mnogi koji padnu u takva stanja, ponekad zapravo napuste svoje religije, napuste duhovni put. A neki, nažalost, kada ovako skrenu s duhovnog puta, uništavaju svoje živote, padaju u alkoholizam, narkomaniju ili postanu gorljivi ateisti, borci protiv svake religije. Oni naprosto mrze Boga, sumnjaju u Njegovo postojanje. I evo pitanja: Ako sumnjaš da On postoji, protiv koga se onda boriš? Jednostavno pitanje. Zašto se to događa? Odgovor je vrlo jednostavan, prijatelji, i on uvijek leži na površini. Stvar je u tome da naša svijest ne može doživjeti duhovno iskustvo, za razliku od religijskog fanatizma. Što je to religijski fanatizam? To je skup određenih pravila koje su izmislili ljudi. Doista, proroci koji su dolazili i govorili ljudima o duhovnom putu, govorili su prvenstveno o unutarnjem radu čovjeka, kada se čovjek okrene Bogu, kada otvara svoje srce Božjoj Ljubavi. Neovisno o tome koje je religije, suština je uvijek jednostavna. I svi proroci (naglašavam - svi) govorili su o jednostavnom putu. To je izravan i jednostavan put, koji je svatko (naglašavam – svatko) u stanju prevladati. I govorili su da nema i ne može biti posrednika. Ali tako se dogodi, da sva Učenja koja su ovamo donijeli proroci, glasnici samog Boga, na kraju se pretvaraju u religiju. Uvodi se puno različitih pravila koja su nametnuli i izmislili ljudi, radeći od Učenja, koja je ovamo Bog poslao preko svojih proroka, običnu religiju, odnosno magiju ispunjenu ritualima i skupom pravila. Da, mnoga od tih pravila su dobra za svakodnevni život ljudi, da postanemo čovječniji, da bismo se kulturno ponašali, recimo, da se ponekad uzdržimo, da bismo se pridržavali nekih tradicija, ovisno o tome gdje je religija stvorena. Pa, to je običan skup elementarnih životnih pravila, što zapravo nema nikakve veze s duhovnim putem.