ŠTIT

Na primjer, čak i tijekom ispraznog razgovora ili kad se netko žali, a niste liječnik, primjerice, govori vam koliko se loše osjeća itd... Čovjek brka stvari, sreo je poznanika, zaboravio da ovaj nije liječnik i htio mu se požaliti. Zašto to radi? Da bi privukao pažnju na sebe. Drugi čovjek, ako je pametniji, sluša iz pristojnosti; zašto bi se svađao s poznanikom ili, recimo, sa zaposlenikom, s kolegom na poslu? Međutim, istodobno u glavi rješava svoje zadatke, samo klima glavom. (Ovo je također vrlo zanimljivo...) Tada je to pravi stav. Ostaje dobar (Dobar sugovornik), pažljiv, da, ali istodobno ne trati život na isprazne stvari. A gdje se odigrava istinska borba? Ako sve sklonimo u stranu i pažljivo pogledamo, prijatelji moji, što mislite, za što se svi borimo? Za pažnju drugih, za nečiji život. Na primjer, sad ću vam pričati o svojim bolestima, u redu? Pažljivo ćete me saslušati, kimnuti glavom i pomisliti: "kako... imam svojih problema..." - ali gubite vrijeme, tratite život slušajući mene, te gluposti, o mojim bolestima i slično... Treba li vam to? Ne treba, niste liječnik.