BOG JE KAIF

Danas bismo željeli popričati o sljedećem. O tome da koliko god bi običan čovjek ukrašavao život različitim proslavama, zabavama, prirodom, obitelji, shvaća da je unatoč svemu njegov život nekako siv. I pita se: "Je li to stvarno sve... Je li to sve za što živimo?" I u tom trenutku shvati da postoji nešto više, da postoji Bog. I u traženju tog kontakta s Duhovnim svijetom, s Bogom, prvo se okreće čemu? Okreće se religiji. Ali što tamo pronalazi? Govorit ćemo direktno: danas su se sve religije diskreditirale jer se u većini slučajeva bore, govorit ćemo izravno, za svoju imovinu, a u gorim slučajevima ponekad koriste pastvu u sebične svrhe. Isto tako, čovjek shvaća da u potrazi za srećom i nekakvom slobodom nailazi na despotizam, nailazi na osjećaj nekog straha i shvaća da tražiti vjerojatno treba negdje drugdje. I onda se okreće čemu? Psihologiji. Što psihologija kaže o tome može li čovjek stalno doživljavati sreću? Ona kaže: "Ne, to je patološka pojava. Samo bolesni ljudi mogu stalno biti u stanju sreće, ili idioti, epileptičari, shizofreničari...